Pitanje
socijalnog konteksta za kognitivni razvoj je od velike važnosti. Odrastanje u
različitim socio-ekonomskim uvjetima može uvelike utjecati na razvoj emocija i
opće percepcije djeteta.U ovo moderno doma, kada je sve prihvaćenije, mnoštvo
obitelji se raspada radi rastavljanja roditelja ili određenih socijalnih
uvjeta, čak i radi smrti roditelja ili napuštanja djeteta.
Renata
Miljević-Riđički se u svome radu posvetila zanimljivom istraživanju koje je
provela na djeci predškolske dobi. Cilj istraživanja je bio usporedba
kognitivne uspješnosti djece koja odrastaju u različitim socio-ekonomskim
uvjetima. U istraživanju su sudjelovala djeca predškolske dobi, stare između
6-7 godina. Bilo je ukupno 147 ispitanika iz 5,po slučaju odabranih, dječjih
vrtića u Zagrebu. Upravo ta dob je odabrana da bi se mogao dobiti što bolji
uvid u kognitivni status djece. Mjerile su se različite karakteristike, od
mjerenja inteligencije(test neverbalno i verbalnog tipa) do opće spremnosti za
školu samog djeteta. Djeca su bila podijeljena u 3 različite kategorije: djeca
koja žive sa oba roditelja, djeca koja žive sa jednim roditeljem (najmanje 3
godine) te djeca koja nemaju roditelji i smješteni su u razne institucije.
Važno je
napomenuti da su i prije ovog istraživanja provedena brojna druga koja upućuju na
različite anomalije u nepravilnim socio-ekonomskim uvjetima odgoja. Naime,
odrasli posrednici iz neposredne dječje okoline imaju najviše utjecaja u
predškolskoj dobi, a pri tome najveći utjecaj imaju topli i responzivni
odgojitelji. Kao što sam i prije napomenula, u ovo modernije doba događaju se
brojni pomaci u obiteljskom dinamici. Susrećemo se sa sve više i više
jednoroditeljskih obitelji te je sve prihvatljivije vidjet dijete koje uopče
nema skrbnike te odrasta u domu. Također postoje i SOS dječja sela koja se
zbrinjavaju za djecu bez roditelja.
Odrastanje u institucializiranom okruženju dovodi, u većini slučajeva,
do određenih poteškoća u emocionalnom i kognitivnom razvoju.
Istraživanje
Renate Miljević-Riđički nas dovodi do očekivanih rezultata po našim prijašnjim
saznanjima o utjecajima različitih socio-ekonomskih sredina na dijete. U samom istraživanju
su korištene sljedeće mjere kognitivnog statusa djece:
1.OBOJENE PROGRESIVNE
MATRICE kojima je ispitan neverbalni aspekt intelektualne razvijenosti
2. CHRICHTONOVA
LJESTVICA RJEČNIKA je korištena za ispitivanje verbalnog aspekta
3. TEST
SPREMNOSTI ZA ŠKOLU
Rezultati
ovog ispitivanja upućuju na to da djeca koja odrastaju u institucijama imaju
sustavno lošije rezultate na svim mjerama kognitivnog razvoja od djece koja
odrastaju sa oba roditelja. Na pojedinim testovima djeca koja odrastaju bez
roditelja također su lošiji od djece koja odrastaju sa samo jednim roditeljem.
Institucionalizirana djeca nerijetko imaju lošije kognitivne i socijalne
mogućnosti od djece sa oba roditelja te spadaju u rizičnu skupinu djece. U ovom
istraživanju nisu nađene velike razlike između djece sa oba roditelja i djece
sa samo jednim roditeljem. Kada je riječ o razlikama između dječaka i
djevojčica, primjećuje se da institucionalno okruženje iznimno loše djeluje na
kognitivni razvoj djevojčica.
Zaključak
ovog istraživanja je da bi se postupke udomljavanja i usvajanja djece trebalo
skratiti u najvećoj mogućoj mjeri, naročito kad govorimo o tako delikatnoj
predškolskoj dobi. Osoblje u institucijama za nezbrinutu djecu, usprkos svojoj
stručnosti, nikada neće moči nadomjestiti roditelja.
Moje
mišljenje je da sam pojam da djeca mogu biti toliko emocionalno nerazvijena i
kognitivno nedostatna u institucijama kao što su domovi za nezbrinutu djecu je
stvarno prestrašno. Definitivno bi se trebalo više novaca i truda uložiti u
takve institucije jer neka djeca nemaju ići gdje drugdje. Nadam se da će se u
skorije vrijeme popraviti situacija u institucijama za nezbrinutu djecu, te da
će ta djeca imati slične mogućnosti kao i djeca u pravim obiteljima.
Pitanje:
Kako bi se mogao poboljšati emocionalni i kognitivni razvoj
institucionalizirane djece?
Izvorni znanstveni članak
Važnost socijalnog konteksta za kognitivni razvoj predškolske djece – usporedba kognitivne uspješnosti djece koja odrastaju u različitom obiteljskom i institucionalnom okruženju- http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=123465
Smatram da veći broj djelatnika u domovima za nezbrinutu djecu, mogu pomoći da svako dijete dobije dovoljno pažnje. Nadalje bitno je da su kvalitetno educirani odgajatelji, a možda najbitnije da stvarno vole svu djecu kao svoju, da stvore atmosferu da su svi braća i sestre u domu, kako bi barem donekle osjetili radost obiteljskog života.
OdgovoriIzbrišiMislim da većina hrvatske djece ne bi ni bila u domovima kada bi vlada RH i svi nezini uredi prestali ''preljevati iz šupljeg u pravno'' i napokon se pobrinuli da ljudi koji ne mogu imati djecu, a žele, imaju mogućnost posvojiti dijete. Toliko je loša situacja u Hrvatskoj da se sve više ljudi odlučuje otputovati u Afriku i posvojiti dijete.
OdgovoriIzbrišiJa se u potpunosti slažem s tobom. Žalosno je da ljudi udomljavaju djecu iz Afrike, a naši domovi za nezbrinutu djecu su pretrpani djecom koja su ostavljena na brigu sistemu države koja je u potpunosti neučinkovita pogotovo po pitanju socijalne skrbi. Trebalo bi čim više pojednostaviti proces udomljavanja djeteta kako bi djete imalo priliku razvijati se u obitelji.
IzbrišiSlažem se, kolegice. Također smatram da Vlada RH ne radi apsolutno ništa u vezi toga i da se u vezi toga neće ništa poboljšati. zalosno, ali istinito
IzbrišiSlažem se sa vama kolegice. Politika koja se vodi oko djece u domovima je jedinstvena valjda, jer smo toliko neorganizirana država, puna nesposobnjakovića koji samo gledaju sebe, donose tako nevažne zakone o putnim troškovima i preuređenjima kupaonica u zgradi ministarstva jer je to zbilja FIRST WORLD PROBLEM. Ali sami ih biramo....kakav narod takva i vlada.
IzbrišiSlažem se s Bernardom, definitivno u domove za nezbrinutu djecu treba uvesti više djelatnika i opet paziti da tamo ne radi bilo tko, te svakako ubrzati proces posvajanja. Provjere koje se izvršavaju da se vidi da li su ljudi kompetentni za posvajanje toga djeteta se ne provode tolikobdugo koliko vremena ode na raznu papirologiju.
OdgovoriIzbrišiNažalost djeci koja se nalaze u domovima za nezbrinutu djecu nije pruženo dovoljno pažnje i često su prepuštena samoj sebi. Razlog tome jest nedovoljan broj zaposlenika u takvim domovima i sve već broj djece koja dolaze u domove. Svakom djetetu treba posvetiti dovoljno pažnje, treba mu pomoći sa školskim zadatcima i mongo vremena treba provesti u razgovoru s njima. Također smatram da je uzrok velikog broja djece u domovima to što je u Hrvatskoj gotovo nemoguće posvojiti dijete. Roditelji koji ne mogu imati vlasitu djecu često se odlučuju na posvojenje, ali su im prepreka bezbrojni, i po mome mišljenju nepotrebni, uvijeti koje moraju ispuniti. Poznajem gospođu koja je udana i ima sina, ali nakon njegovoga rođenja nije više mogla imati djecu. Njezin suprug i ona odlučili su se na povojenje, ali nisu uspjeli dobiti dijete jer je kvadratura njihovoga doma bila za 3 kvadrata manja od propisane. Tužno je da hrvatske obitelji posvajaju djecu s drugim kontinenata i iz drugih država dok su hrvatski domovi puni djece koja žele imati obitelj. Nažalost smatram da se statistički podaci o broju posvojene djece u Hrvatskoj neće promijeniti dok god postoje ovakvi besmisleni uvijeti.
OdgovoriIzbrišiOdličan odabir teme! Smatram da bi se o ovoj temi trebalo znatno više govoriti kako bi se problem nezbrinute djece brže, bolje i efikasnije riješio.
U potpunosti se slažem s tvojim komentarom. Država nam je u žeščćim problemima kojima se nitko ne želi baviti. Bitne su samo političke svađice i kako što prije dospjeti u novine.
IzbrišiS institucionaliziranom djecom treba puno raditi i posvetiti im mnogo pažnje.
OdgovoriIzbrišiOvisi o ljudima koji rade u spomenutoj instituciji. Puno se toga može napraviti od uvođenja različitih aktivnosti kao što su dramske igre, sportske igre i slično. Također je bitno da im se pruža dovoljni broj djelatnika kako bi mogli pružati djeci nužno potrebnu nijegu. Ali naravno ovisi o djelatnicima, ako su loši dijete će patiti.
OdgovoriIzbrišiDjeci koja se nalaze u domovima za nezbrinutu djecu trebalo bi biti pruženo mnogo više pažnje nego što je. Smatram da je prisutan i nedovoljan broj zaposlenika u takvim domovima i sve već broj djece koja dolaze u domove.
OdgovoriIzbriši