Kriza vrijednosti kao kriza odgoja

Postoje li vrijednosti bez odgoja, ili odgoj bez vrijednosti? Autori ovog članka pobliže objašnjavaju da je odgoj vrijednosna kategorija, te da odgoj ne možemo razumjeti bez filozofskog, sociologijskog i psihologijskog konteksta. U ovom članku se analiziraju i aktualiziraju poveznice i implikacije suodnosa odgoja i vrijednosti.

Odgoj ne može postojati bez vrjednota i svaki bi se pedagog trebao upoznati sa vrijednotama koje grade zdravo društvo i angažirane građane. Mišljenje autora se širi na to da je današnja mladež u rizičnom stadiju ponašanja. Kontekstualiziraju problem na to da su današnje vrjednote pobrkane zbog više utjecaja kao što su: Crkva,škola, prijatelji te obitelj. Djeca nisu sigurna u kojem bi smjeru trebala rasti jer se većina tih vrjednota sudaraju. 

Autori naglašavaju važnost vrijednosti jer su vrijednosti vjerovanja u skladu sa kojima čovjek djeluje. Rokeach dijeli vrijednosti u dvije skupine: jednu čine terminalne, a drugu instrumentalne vrijednosti. „Terminalne vrijednosti se odnose na poželjne ciljeve egzistencije, a instrumentalne na poželjne načine ponašanja.“  Autori po ovoj tezi naglašavaju promjenjivost karaktera vrijednosti I da tu promjenjivost određuje naše okruženje. Na promjenjivi karakter vrijednosti utječe i odgoj kojim se djeluje na pojedinca koji izabire hoće li prihvatiti zahtjeve društva, dok je univerzalnost u tome što se u odgojnome interakcijskom procesu društvu vraćaju neke općeljudske vrijednosti.

Zaključak je da ciljevi odgoja i obrazovanja podrazumjevaju vrijednosti  koje možemo potvrditi sa time da za obrazovanje nam treba: samoostvarnje, samostalnost, hrabrost,altruizam, kritičnost. To su sve vrijednosti koje se uče kroz odgojno-obrazovni proces. Ne možemo biti uključeni u odgojno-obrazovni proces bez tih vrijednosti i samim time nas taj proces tome uči.

Moje mišljenje je da smo mi ništa bez vrijednosti. Ako nemamo vrijednosti da poštujemo sebe i druge ljude neće nam ništa služiti to što znamo stvari o svijetu i što smo obrazovani.

Pitanje: Koje su vrijednosti po vama najvažnije za odgoj? Smatrate li da je današnje društvo dobro vrijednosno odgojeno?

KRIZA VRIJEDNOSTI KAO KRIZA ODGOJA

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=226392

Važnost socijalnog konteksta za kognitivni razvoj predškolske djece – usporedba kognitivne uspješnosti djece koja odrastaju u različitom obiteljskom i institucionalnom okruženju

Pitanje socijalnog konteksta za kognitivni razvoj je od velike važnosti. Odrastanje u različitim socio-ekonomskim uvjetima može uvelike utjecati na razvoj emocija i opće percepcije djeteta.U ovo moderno doma, kada je sve prihvaćenije, mnoštvo obitelji se raspada radi rastavljanja roditelja ili određenih socijalnih uvjeta, čak i radi smrti roditelja ili napuštanja djeteta.

Renata Miljević-Riđički se u svome radu posvetila zanimljivom istraživanju koje je provela na djeci predškolske dobi. Cilj istraživanja je bio usporedba kognitivne uspješnosti djece koja odrastaju u različitim socio-ekonomskim uvjetima. U istraživanju su sudjelovala djeca predškolske dobi, stare između 6-7 godina. Bilo je ukupno 147 ispitanika iz 5,po slučaju odabranih, dječjih vrtića u Zagrebu. Upravo ta dob je odabrana da bi se mogao dobiti što bolji uvid u kognitivni status djece. Mjerile su se različite karakteristike, od mjerenja inteligencije(test neverbalno i verbalnog tipa) do opće spremnosti za školu samog djeteta. Djeca su bila podijeljena u 3 različite kategorije: djeca koja žive sa oba roditelja, djeca koja žive sa jednim roditeljem (najmanje 3 godine) te djeca koja nemaju roditelji i smješteni su u razne institucije.

Važno je napomenuti da su i prije ovog istraživanja  provedena brojna druga koja upućuju na različite anomalije u nepravilnim socio-ekonomskim uvjetima odgoja. Naime, odrasli posrednici iz neposredne dječje okoline imaju najviše utjecaja u predškolskoj dobi, a pri tome najveći utjecaj imaju topli i responzivni odgojitelji. Kao što sam i prije napomenula, u ovo modernije doba događaju se brojni pomaci u obiteljskom dinamici. Susrećemo se sa sve više i više jednoroditeljskih obitelji te je sve prihvatljivije vidjet dijete koje uopče nema skrbnike te odrasta u domu. Također postoje i SOS dječja sela koja se zbrinjavaju za djecu bez roditelja.  Odrastanje u institucializiranom okruženju dovodi, u većini slučajeva, do određenih poteškoća u emocionalnom i kognitivnom razvoju.

Istraživanje Renate Miljević-Riđički nas dovodi do očekivanih rezultata po našim prijašnjim saznanjima o utjecajima različitih socio-ekonomskih sredina na dijete. U samom istraživanju su korištene sljedeće mjere kognitivnog statusa djece: 

1.OBOJENE PROGRESIVNE MATRICE kojima je ispitan neverbalni aspekt intelektualne razvijenosti

2. CHRICHTONOVA LJESTVICA RJEČNIKA je korištena za ispitivanje verbalnog aspekta 

3. TEST SPREMNOSTI ZA ŠKOLU

Rezultati ovog ispitivanja upućuju na to da djeca koja odrastaju u institucijama imaju sustavno lošije rezultate na svim mjerama kognitivnog razvoja od djece koja odrastaju sa oba roditelja. Na pojedinim testovima djeca koja odrastaju bez roditelja također su lošiji od djece koja odrastaju sa samo jednim roditeljem. Institucionalizirana djeca nerijetko imaju lošije kognitivne i socijalne mogućnosti od djece sa oba roditelja te spadaju u rizičnu skupinu djece. U ovom istraživanju nisu nađene velike razlike između djece sa oba roditelja i djece sa samo jednim roditeljem. Kada je riječ o razlikama između dječaka i djevojčica, primjećuje se da institucionalno okruženje iznimno loše djeluje na kognitivni razvoj djevojčica.

Zaključak ovog istraživanja je da bi se postupke udomljavanja i usvajanja djece trebalo skratiti u najvećoj mogućoj mjeri, naročito kad govorimo o tako delikatnoj predškolskoj dobi. Osoblje u institucijama za nezbrinutu djecu, usprkos svojoj stručnosti, nikada neće moči nadomjestiti roditelja.

Moje mišljenje je da sam pojam da djeca mogu biti toliko emocionalno nerazvijena i kognitivno nedostatna u institucijama kao što su domovi za nezbrinutu djecu je stvarno prestrašno. Definitivno bi se trebalo više novaca i truda uložiti u takve institucije jer neka djeca nemaju ići gdje drugdje. Nadam se da će se u skorije vrijeme popraviti situacija u institucijama za nezbrinutu djecu, te da će ta djeca imati slične mogućnosti kao i djeca u pravim obiteljima.

Pitanje: Kako bi se mogao poboljšati emocionalni i kognitivni razvoj institucionalizirane djece?

Izvorni znanstveni članak

Važnost socijalnog konteksta za kognitivni razvoj predškolske djece – usporedba kognitivne uspješnosti djece koja odrastaju u različitom obiteljskom i institucionalnom okruženju- http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=123465